DUBROVACKA ZVONA by Tereza Kesovija

Ko' mi to prosipa zuku
slano i ljutu na ranu
suza me dovoljno pece
u njoj sam gasila grad

Povit cu ranjenu ruku
i zasjat ce dragulj na dlanu
danas kad upale svijece
molitva, prkos i jad

Kad zazvone dubrovacka zvona
i objave svome puku mir
Sv. Vlaho skalat ce se s trona
pa s oltara na Stradun u djir

Kad zazvone stara gradska zvona
Konavoke, raznijet ce ih pjev
jecat ce od Cilipa do Stona
bar da nacas stisaju sav gnjev

Bit ce u njihovom zvuku
Konavle moje i supa
zubor i djetinja graja dok je kraj ognjista muk

Pruzit ce mjedenu ruku
pa cemo krenuti skupa
Pridvorju zelenog raja
iz kog je izagnan puk

Kad zazvone dubrovacka zvona