DO DVA KONJA, A OBADVA VRANA by Zlatni Dukati (tamburaši)

Do dva konja, a obadva vrana
eno stoje cvrsto zauzdana
ej a u koli sve mirise sijeno
ajde zeljo da se povezemo

Poljem ravnim pustit' cemo vrance
neka lete bijesno neprestance
ej neka lete, ma nikad ne stali
od umora makar popadali

Za svijet ljude ni briga nas nije
komu volja nek nam se i smije
ej sreca nasa, to su konji vrani
'ajmo zeljo, dok su razigrani