KRISTINKA by Tereza Kesovija

KRISTINKA

Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oci vidim, Kristinka.
Moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.

Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
mirise na tebe, Kristinka.
Svi smo otisli u neki drugi svijet,
medju nama bezbroj godina.

Ispod prozora jos cujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinka.
Ali sada tamo vise nema nas,
ostala su samo sjecanja.

Prve tajne, prve njezne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinka.
Mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.

Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva dani, Kristinka.
Ko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.

Ova pjesma nasu pricu cuva sad,
u njoj mi smo vjecni, Kristinka.
S pjesmom svak je opet barem na cas mlad,
zapjevaj je sa mnom, Kristinka.