KOLAZ by KONTRA

Jedan komad papira na koji bacam bijes i tugu, ali samo nocas, jer nocas cistim svoju dusu, bacam kamenje sa srca u zamisljeni okean, nocas ne bjezim od zajedljivih pogleda, imam svoje sitnice i ne dam ih za bolje, skromno sam odgojen da znam cijeniti svoje, eto kule i gradovi i podijelite ih gladezi, ono sto nema cijene meni moze samo znaciti, muziku ne kupujem, a ne kupujem ni ljubav, pa sta mi mozes oduzeti a da me ne zaboli kurac, sviju sve zanima jer nemaju svog posla, ja do pola faks zavrsio i opet mikrofon kopcam, nije kurcenje, a tako svi to gledaju, jer moras biti obican, od toga, dalje ti ne daju, predaju mec, pa onda uvijek ista prica, tako sam pricao pa sam digo dupe, volim pisat, volim stajlat, kad ne znas ishod, volim svaki minut sto je odvojen za hip-hop, druzenja, poznanstva, putovanja s tim ritmom, dozivljaj je, a to mi ne moze oduzet niko!

Mozda sam i kivan, a mozda je zdrav razum, cuvam puno u sebi, pa onda pljujem vatru, jedna po jedna se polako u meni slazu, i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu, misao me ubija, a treba mi bit adut, izgubljen, zbunjen cekam kad ce suza kanut, jedna po jedna se polako u meni slazu, i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu.

Cijeli zivot mamin sin, protumaci kako zelis, sve mi je draze sto sam to svakim danom sto sam zreliji, nije mi nikad falilo nista, to znas i sama, naucio sam sve od tebe, hvala ti mama, morao sam to rec, barem jednom u pjesmi, to mi je u srcu, znaci mora biti u pjesmi, jebo rimu nekad, jebo kritike, ja pisem, to zvuci kako zvuci, meni je bitno da je iskreno, Sarajevsko dijete, ja vidim, i pokusam da ne gledam, jer imam snove, demotivacije mi ne treba, mislim da sam stvoren da stvaram i zelim stvoriti, za taj smisao se necu s drugim boriti, nije moje bolje, niti zelim da ga zauzmem, vec da oni koji zele, kroz moj stih nesto nauce, ili da jednostavno, vole to cuti, muzika mi je zabava, ljubav, emocije kroz nju pustim, zaradi pare, al ne zaboravi ono ljudsko, zaradi pare, jer ne zivi se od hvala, neka zvuci glupo, niko ne zeli bijedu, al da sutra fino zivim bicu vam prodan u repu.

Mozda sam i kivan, a mozda je zdrav razum, cuvam puno u sebi, pa onda pljujem vatru, jedna po jedna se polako u meni slazu, i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu, misao me ubija, a treba mi bit adut, izgubljen, zbunjen cekam kad ce suza kanut, jedna po jedna se polako u meni slazu, i padnu na mjesto u mom zivotnom kolazu.

Evo ko sam ja, zaljubljenik rep muzike, prosjecan lik, ne drzim nikakve ulice, rimujem od trinaeste sta god mi padne na pamet, ponekad ozbiljno, ponekad iz zajebancije, volim svoj mir, ne bih volio biti zvijezda, al volim cut od publike gromoglasan pljesak, imo svoje ljubavi, mrznje, izdaje, vijernosti, al sve to gledam kao tezak put do prave vrijednosti, ostajem nasmijan zbog par svojih ljudi, al necu ni vas lagat svaki dan nadu gubim, muzika me cupa, al to nekad nije dovoljno, ljudi me konstantno sjebaju ponosno, nadjem se u bezizlazu, kako to da rjesavam, gledam u n