EMILY by Boris Novković

Ko nekad i sada
ja do starog grada
prosetam da nadem miris taj
i nebo pred kisu

Nova djeca ljube se
na pragu je proljece
isti je pocetak, ko zna kraj
cuj kako disu

Ref.
Emily, nasi dani svi
tiha, njezna sjecanja i sad
u njima ti si
Emily, oci trazim ti
grlim teske, puste vjecnosti
Emily, Emily

A moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu jos nosim isti znak
u kojem disu

Ref.