JER KAD OSTARIS by BIJELO DUGME

Jer kad ostaris
niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s ribama od srebra
ni mlado zdrijebe vlazna oka
ni jabuka u cvatu, niko

Samo ja kad ostaris
kao oblak u tvojoj kafi
doci cu u krombi kaputu
i cucu kad ti se moje ime omakne
i krene polako, sama od sebe
posljednja suza za mene

Jedan za drugim vozovi polako prolaze
kao i obicno stavices kacune i prozore
cini mi se da mjesec ramazana pocinje
pomalo je tuzno kada ostaris