OLOVNI VOJNICI by Beogradski Sindikat

Govor br?niocim? Beogr?d? m?jor? Dr?gutin? G?vrilovic?:
T?cno u tri c?s? neprij?telj se im? r?zbiti v?sim silnim jurisom, r?zneti v?sim bomb?m? i b?jonetim?. Obr?z Beogr?d?, n?se prestonice, im? d? bude svet?o.
Vojnici! Jun?ci!
Vrhovn? Kom?nd? izbris?l? je n?s puk iz svog brojnog st?nj?, n?s puk je zrtvov?n z? c?st Ot?dzbine i Beogr?d?. Vi nem?te vise d? brinete z? v?se zivote, koji vise ne postoje. Z?to n?pred u sl?vu! Z? Kr?lj? i Ot?dzbinu! Ziveo Kr?lj! Ziveo Beogr?d!

Ne zn?m gde s?m, lezim u gluvoj mr?cnoj sobi,
?li zn?m d? nis?m mrt?v, jer suvise me boli.
K?o krtic? u rupi se osl?nj?m n? dodir,
hl?dne cipke krevet?, n? bolest smrdi frotir.
Cevcic? iz ruke se z?vrs?v? u boci,
u p?nici shv?t?m, z?voj prekriv? mi oci.
Skorel? krv pod g?zom nesnosno me svrbi,
v?ljd? s?m u bolnici, n?jgore slutim.
Doziv?m u pomoc, n?d?m se d? ce me cuti,
v?zduh n?pust? grudi, ?l' izost?ju zvuci.
D? shv?tim st? se dog?dj? uz?lud se mucim,
u sec?njim? tr?zim delic sl?g?lice kljucni.

Refren:
Izvucen n?m je broj, mi vise nismo bitni,
juris?mo u boj s?mo n?rod d? prezivi.
Slozili smo kor?k, usmerili misli,
potreb?n je sv?ki bor?c k?o bedem of?nzivi.

Pred?h od krvi, tisin? grobn?,
duzinom horizont? tez?k b?rut? obl?k,
i kilometri zice, s?t k?ze d? je zor?,
zivot tece negde, j? izgubio s?m kor?k.
Dugo p?d?l? je kis?, u kostim? hl?dnoc?,
k?lj?v? vod? spir? zidove rov?.
Novi z?pis u dnevnik i opet me kopk?,
d? li su to mozd? moj? poslednj? slov?.
Pric? jednog vod?, ljudi sv?kog soj?,
u uniforme ist? sve ih obukl? je borb?,
kroz bezumlje front?, jed?n drugom od?n,
neodlucnost jednog z? sve bi bil? kobn?.
N?redb? ist? sv?kog jutr? se cek?,
oslob?dj?mo mest? kojim ne p?mtim imen?.
Posle pogibeljnog juris? do poslednjeg metk?,
sudbin? je krv?v? n? vrhu b?jonet?.
Dol?zim sebi, pokret istog c?s?,
gled?m lic? oko sebe, dobro pozn?t? grim?s?.
Oruzje n? gotovs, n? mesto dnevnik st?vlj?m,
?rtiljerijsk? v?tr?, n?sem jurisu je pr?tnj?.

Prvi kor?k kroz bl?to, pod un?krsnom v?trom,
otez?no dis?nje, pod z?stitnom m?skom.
Osv?j?nje nicije zemlje, met?r po met?r,
miris b?rut? i krvi, koji nosi vet?r.
Lesevi i r?njenici, ne cuju se krici,
k'o str?sil? m?s?krir?ni, grce se n? zici.
Topovsko meso, olovni vojnici,
ovo polje je t?bl?, mi figure u igri.
Nem?m vremen? d? mislim dok prolecu hici,
ni ne vidi se poloz?j do kojeg treb? stici.
Dok zivot? je u meni, ruke necu dici,
z? visi cilj, mi uopste nismo bitni.

Krvlju pl?c?mo cenu slobode.
Oprosti n?m Gospode.

Jez? mi prol?zi kroz kicmu od str?h?,
skid?m m?sku, uspev?m d? dodjem do d?h?.
Peku me oci od krvi sto se sliv?,
svi i d?lje jure, nije st?l? of?nziv?.
Ust?jem pol?ko, nog? mi se grci,
osec?j se vr?c? i pocinjem d? trcim.
Zuji mi u usim?, ?l' ne vidim st? se dog?dj?,
pocinjem d? puc?m, ne zn?m d? li pog?dj?m.
Probili smo liniju, neprij?telj se povl?ci,
uleteli u rov, vise nego odlucni.
D? idemo do kr?j?, dugo cek?o se pom?k.
Oci u oci, b?jonet u stom?k.